Nijaz Hastor: Poduzetnik koji u Njemačkoj uliva strah, u Bosni nadu

Njemačka javna radiotelevizija ARD objavila je u nedjelju reportažu o Nijazu Hastoru, bh. poduzetniku i vlasniku Prevent grupacije. BiznisInfo za svoje čitaoce donosi transkript reportaže.

Prevod: Kenita Šeta

Trenutno, jedan bosanski poduzetnik predstavlja strah i trepet za njemačku autoindustriju. Nijaz Hastor želi preuzeti što više firmi, djelimično i protiv volje radnika i rukovodstva.

Neprijateljska preuzimanja, to ne može kod nas. Zato su u maju uposlenici bavarskog dobavljača autodijelova „GRAMMER“ organizirali proteste protiv investitora Hastora. On važi za upornog i beskrupuloznog poduzetnika koji svoje interese ostvaruje svim sredstvima.

Novinar ARD-a Darko Jakovljević je na tragu Nijaza Hastora, otišavši u njegovu rodnu zemlju Bosnu, gdje je naišao na sasvim drugačiju sliku o ovom poduzetniku. Naime, u Bosni je Nijaz Hastor osoba koja uliva nadu. A takav je svakako potreban ovoj, ratom uništenoj zemlji.

Bosna u 90-tim godinama. Gradovi i cijele regije su napadnute, poginulo je oko 100 hiljada ljudi. U centru ratnih dejstava, na brdovitom istoku zemlje, leži Goražde. Ovaj gradić sa 25 hiljada stanovnika pod stalnom je opsadom i vatrom, po naredbi generala Ratka Mladića, ovdje prikazanog sa svojim ljudima. U Goraždu je poginulo više od 4 hiljade ljudi. Presuda Mladiću se očekuje u srijedu, ipak posljedice rata se, nakon dvije decenije, još uvijek intenzivno osjete.

Međutim, nije tako u Goraždu. Iako uništen u ratu, grad danas strelovito napreduje zahvaljujući novootvorenim fabrikama, u čemu predvodi proizvodnja autopresvlaka, koje se prvenstveno izvoze u NjemačkuNeka vrsta goraždanskog čuda u zapošljavanju. Dok je ovdje zaposlenost skoro stopostotna, ostatak Bosne pogođen je jednom od najviših stopa nezaposlenosti u Evropi. Najveći poslodavac u Goraždu je dobavljač autodijelova Prevent.

Lejla Ferhatbegović je od rata pobjegla u Njemačku. Danas je voditeljica pogona Preventa u Goraždu.

Ne mogu vam reći koliko mi ovo znači. Tek sam završila studij, kada mi se ukazala ova prilika.“

Priliku joj je pružio ovaj čovjek u sredini, sa naočalama – osnivač firme Nijaz Hastor. Ovdje je 2012. godine otvorio fabriku. Mada je u Njemačkoj na glasu kao beskrupulozan poduzetnik, u svojoj zemlji Bosni jedan od najvećih poslodavaca. Intervjue nikada ne daje, skoro nikada se ne eksponira u javnosti. Ko je zaista Hastor?

Da nije Hastora, Emina Kadrić bi još davno otišla iz Bosne. Emina redovno posjećuje djeda i nanu koji žive u selu udaljenom nekoliko kilometara od Goražda. To je selo u kojem je, u neimaštini, odrastao Hastor. Tokom rata je Hastor u inostranstvu izgradio karijeru. Eminini djed i nana su doživjeli najstrašnije: njihova kuća i selo su spaljeni. Nakon rata, Hastor se vraća kao imućan čovjek.

„Nijaz Hastor nam je u svemu pomogao. Bez njega ne bismo još uvijek imali tekuću vodu“.

Naše cijelo selo bi do sada nestalo. Sva omladina bi otišla odavde jer ne bi imala razloga za život ovdje. Međutim, Nijazu Hastoru je uspjelo stvoriti nova radna mjesta. Kako bude dalje otvarao proizvodne pogone, za sve ovdašnje ljude će biti sve više posla. Za popunu radnih mjesta će biti potrebni i mnogi drugi iz ostalih dijelova Bosne.“

Tako u Goraždu, dominantno muslimanskoj sredini, rade i radnici-putnici iz nekada suparničke Republike Srpske. Jedan od primjera je Mario. Stotine Srba, poput njega, putuju svakodnevno na posao za mjesečnu plaću od približno 400 EUR. Skroman iznos, ali je nešto veći od prosječne plaće u Bosni.

„Kod nas je mnogo lošije. Na vlasti su nacionalistički političari, koji žele onemogućiti zajednički život. Po mom mišljenju, to je ogromna greška. Ja sam zadovoljan, imam posao. Ovo je firma u kojoj se udružuju različite nacionalne grupe.“

Izvan Hastorovih fabrika su ovakvi napori na pomirenju vrlo rijetki. Nacionalizam je duboko ukorijenjen u Bosni, što vrlo dobro zna voditeljica pogona Lejla. Ipak, u Hastorovim fabrikama je ta situacija drugačija. “Svaki čovjek želi priliku i kod nas je može dobiti, da može raditi i živjeti od svog rada. Bez obzira da li je iz Republike Srpske ili drugih dijelova, da li je muško ili žensko, koje je boje kože – kod nas to ne igra ulogu.“

Glavni grad Sarajevo. Ovdje je stvarnost drugačija, isto kao i u skoro svim ostalim dijelovima Bosne. Nijemac Martin Gaber želi dovesti investitore u državu, međutim mnogo toga ga plaši: korupcija, birokratija, a posebno nestabilni politički odnosi.

„U ovoj zemlji se koristi retorika koja u ljudima ubija nadu, gdje se konstantno crtaju etničke mape podjela. Beznađe je došlo do te mjere, da tjera ljude na iseljavanje, a to ne šalje poruku da ovdje može ikada biti bolje“.

Usprkos tome, u Goraždu postoji nada. Najbolji su studenti na ovom privatnom univerzitetu. Jedna od njih je Emina. Njeni roditelji nisu mogli finansirati studij, pa je, kao jedna od 1.700 studenata, od Hastora primila stipendiju, koji želi sačuvati dobre ljude.

„Iako još nisam diplomirala, Hastorova firma mi je već sada ponudila radno mjesto. Mogu se samo nadati  da ću ostati u Bosni. Hastor se o mnogim ljudima brine na isti način kao o meni, kako bi spriječio njihov odlazak.”

Hoće li mu to poći za rukom, osim u napredujućem Goraždu? Izvan tog grada, 60% mladih je nezaposleno. Za njih je u Bosni potrebno još mnogo ljudi poput Hastora.

Izvor: ARD-Das Erste