Okupila se generacija učenika OŠ „Rapatnica“ iz školske 1957/58. godine

Osnovna škola „Rapatnica“ Srebrenik s tradicijom od 60 godina najstarija je osmogodišnja osnovna škola na području ove općine.

Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata otvorene su četvorogodišnje osnovne škole u Donjem i Gornjem Srebreniku, Ljenobudu, Brdima i još nekim naseljima, a u OŠ „Rapatnica“ sredinom 50.-ih godina prošlog vijeka postojala je šestogodišnja osnovna škola. Zbog toga su svi oni koji se željeli završiti potpuno osnovno obrazovanje morali putovati do Tuzle, Gračanice i Brčkog.

U školskoj 1958./59. godini u OŠ „Rapatnica“ prvi put je upisano jedno odjeljenje sedmih razreda, čime je i zvanično formirana prva osmogodišnja osnovna škola na području ove općine.Prvo odjeljenje sedmih razreda brojalo je oko 35 učenika koji su se do tada, uglavnom, školovali u osnovnim školama u susjednim općinama.

Među žvima je danas, nažalost, svega 15 polaznika prvog odjeljenja sedmih razreda koji su se proteklog vikenda okupili u Srebreniku kako bi obilježili 60. godišnjicu prve osmogodišnje škole na području ove općine. Okupili su su se ispred zgrade bivšeg društvenog doma u kojem je nekada davno bila prva osmogodišnja osnovna škola, kako bi evocirali uspomene na dane djetinjstva.

Bila su to, kako kažu, teška vremena kada je u materijalnom smislu nedostajalo mnogo toga, ali zahvaljujući entuzijazmu i „žeđi“ za znanjem uspješno su savladavali sve prepreke. Upravo zahvaljujući neviđenom entuzijazmu, prisjećaju se učesnici okupljanja, nije im bilo teško svakodnevno pješačiti i po 14 kilometara. Iako je od tada prošlo punih šest decenija, još im je u svježem sjećanju prvi direktor Izet Jašarević i njihovi učitelji Izet Kešetović, Nurija Avdić, Milan Beronja Tomislav Vidić, Vlado Jeftić, Milan Cvijić, Vera Jeftić i Ilinka Sladojević.

Bila je to, kažu, sjajna generacija učenika od kojih je većina nastavila školovanje u tadašnjoj učiteljskoj školi u Tuzli. Među njima ima i uglednih univerzitetskih profesora, ljekara, inžinjera, prosvjetnih radnika i vrsnih majstora, dok su tek rijetki trbuhom za kruhom otišli u zapadnoevropske zemlje. Nakon završetka osmog razreda, kako kažu, život ih je odveo na različite strane, tako da su se neki od njih na ovom okupljanju prvi put sreli nakon skoro 60 godina.

Nakon fotografisanja ispred bivše školske zgrade nastavili su druženje u motelu Gradina u Srebreniku gdje su dugo evocirali uspomene na prve školske dane. Sjećanja na te sretne dane osvježila im je i požutjela fotografija snimljena na ekskurziji u Dubrovniku davne 1959. godine na završetku osnovnog obrazovanju koju je sve ove godine brižljivo čuvao Adem Sarajlić.