Nasilje nad ženama i djecom: Hitno potrebna izmjena zakona u FBiH

Podaci o tačnom broju žena i djece koja su žrtve nasilja, najslabija su karika u statističkom sistemu naše zemlje, jer je mnogo manji broj onih koji smognu hrabrosti i prijave nasilje, od onih koji ga trpe i dan danas i o tome ćute. Najčešće je seksualno nasilje, a upravo ono ostavlja trajne posljedice na pojedinca. Cijeli teret nosi žrtva, iako bi odgovornost trebala da bude na sistemu, poruka je okruglog stola organizovanog u okviru kampanje „Šutnja nije zlato“, kojem je cilj bio podsjetiti zakonodavnu i izvršnu vlast u kanotnu, na ulogu koju imaju u kreiranju i zakonodavno pravnog, ali i institucionalnog okvira za prevenciju i suzbijanje seksualnog nasilja nad ženama i djecom.

„BiH je potpisnica konvencija, posebno kada je riječ o Lancerote konvenciji o sprečavanju seksualnog zlostavljanja djece, ali isto tako i Istanbulske konvencije i obavezala se da će svoj zakonodavno pravni okvir uskladiti sa ovim konvencijama. Na žalost, FBiH je jedina u regionu koja nije svoje zakonodavstvo uskladila“, kazala je Mirsada Bajramović, Udruženje „Zemlja djece u BiH“.

A to znači da se u FBiH djetetom još uvijek tretiraju osobe samo do 14. godine, a ne do punoljetsva kao što je to u većini zemalja svijeta slučaj, gdje krivična djela seksualnog nasilja nad djecom zastarjevaju i gdje imamo najnižu kaznenu politiku u regionu, pa se za silovatelja djeteta predviđa kazna zatvora od najmanje tri godine.

„I vi onda imate situaciju da je neko ko je počinio najteže krivično djelo, a to je silovanje ili spolni odnošaj s djetetom, nakon nepune dvije godine izađe iz zatvora, odsluži svoju kaznu i ima mogućnost da se ponovo bavi svojim pozivom i da radi sa djecom“, pojašnjava Bajramović.

S koje god strane se sagleda ovaj problem, neminovno je da ostavlja trajne posljedice na žrtvu, ali i svjedoke nasilja, jer su obično djeca koja su izrasla u nasilju potencijalni nasilnici.

„Upravo ovo što se predlaže kroz ove izmjene i dopune, je da se pooštre kaznene sakncije za takvu vrstu krvičnih djela i da se primjenjuju adekvatne mjere zaštite koje su propisane posebnim zakonopm o zaštiti u porodici. Posebno su tu bitna djeca, djeca postanu nevidljiva, zanemare se da i oni postoje tu, da kada je u porodici izraženo nasilje među roditeljima, tu je prisutno dijete, ono isto tako proživljava traume koje može ostaviti trajne posljedice“, tvrdi Hajrija Hadžiomerović – Muftić, federalna tužiteljica i predsjednica Udruženja tužilaca FBiH

Upravo zbog te djece, tvrdi federalna tužiteljica, kazne moraju biti veće, a sistem mnogo uređeniji kako bi se i žrtvi i svjedoku nasilja pružila sva moguća pomoć, od psihološke do socijalne. Stoga je i ključ za rješenje problema upravo u zajedničkom djelovanju.

„U predhodnom mandatu i u ovom periodu nismo dobili čak nijednu prijavu za nasilje nad ženama i nad djecom što sigurno ne znači da toga nema na području TK, ali očigledno je da se žrtve vrlo teško odvaže na to prijave. Različiti su razlozi, no ukoliko se o tome javno govori, pa i na ovakve načine i ukoliko se promijeni zakonodavstvo, ja sam siguran da ćemo bar malo doprinijeti suzbijanju nasilja nad ženama i djecom“, kazao je Slađan Ilić, predsjednik Komisije za pravdu, ljudska prava i građanske slobode Skupštine TK.

Ilić smatra, da… bar kada je Skupština TK u pitanju, postoji volja za promjenom zakonodavnih okvira, a krenulo bi se od pooštravanja kazni, ali i zaštite žrtve nakon što prijavi zlostavljača. Na ovaj način, za nadati se da bi broj prijavljenih slučaja bio mnogo veći, a ujedno i da bi se smanjila stopa nasilja dan ženama i djecom u našoj zemlji.