Videoigre: Razonoda ili ovisnost?

U djetetovim prvim godinama života, ključna je uloga roditelja kao ličnosti na koju će se dijete ugledati. Stoga, jako je bitno da sami roditelji biraju sadržaj prilagodljiv djetetu, jer za razliku od djece odrasli znaju napraviti dinstikciju između dobrih i loših strana medija. Ovisnost o videoigrama danas je sve više zastupljena kao vid potrebe zbog koje se roditelji sa djecom jave i traže profesionalnu pomoć.

Da li virtuelni svijet utiče na razvoj djece?

Iako je  riječ  igra nekada označavala  najizraženiji oblik dječije aktivnosti, čini se kako je sa pojavom savremene tehnologije ta riječ dobila potpuno novo značenje i novi smisao. Parkovi i dječija igrališta su pretežno prazni, jer djeca sve više vremena provode igrajući  igrice. Stučnjaci preporučuju da se djeci  mora ograničiti vrijeme igranja igrica kako bi se izbjegle posljedice, jer sadržaji koji su dostupni medijima mogu uzrokovati više štete nego koristi za dijete. Virtuelni svijet itekako ima veliki utjecaj na razvoj djeteta.

“Sam sadržaj igara i njihov koncept se odražava na njihovo psihičko zdravlje. Ono što je velika  zamka i opasnost čak i u vrijeme dok je jedini medij bio TV, psiholozi su uvijek apelovali da TV nikada nije bio čuvar djeteta. Danas je ta situacija još opasnija, još izazovnija zbog toga što je sve slabija cenzura. Izvori koji su dostupni djeci su bezgranični i zapravo djeca su na jedan ružan način izložena sadržajima koji se mogu negativno odraziti na njihov razst i razvoj”. – kazala je dr. sc. Tamara Efendić-Spahić, profesorica na Filozofskom fakutetu UNTZ.

Prvi pacijenti tražili pomoć na UKC-u Tuzla

Prosječno dijete minimalno provodi  četiri sata igrajući igrice i bude u kontaktu sa drugim medijiskim sadržajima. Preko 70 posto tih sadržaja, kako kažu stručnjaci, predstavljeni su na agresivan način, a likovi koji su prezentirani  unutar tih sadržaja su likovi koji imaju karakteristike dopadljive djeci, koja u tome ne vide problem. Prvi pacijenti kod kojih je dijagnosticirana ovisnost o internetu i videoigrama stručnu pomoć već su potražili u Tuzli.

Dr. Elvir Bećirević, neuropsihijatar na Klinici za psihijatriju UKC-a tuzla, kazao je da su se na UKC-u počeli javljati pacijenti koji imaju probleme sa igranjem igrica i da su to obično mlađe osobe.

“Ja sam imao jednog klijenta koji je smanjio na nekakvu prihvatljivu mjeru. I to je ono što se postavlja kao cilj liječenja. Nije cilj liječenja da više nema nikakvog kontakta sa računarom nego da se smanji na prihvatljivu mjeru upotreba i korištenje igrica” – istakao je Bećirević.

Odgovornost je na roditeljima

Videoigre su uglavnom koncipirane na takav način da svi oni koji se odluče na ovakav vid zabave moraju savladavati određene nivoe. Dok pobjeđuju, osmijeh na njihovim licima je itekako prisutan, ali problemi nastaju u trenutku kada počnu gubiti, te se igranje videoigrica itekako može odraziti na fizičko ali i psihičko stanje djeteta, kazala je naša sagovornica.

“Virtuelni  prostor koji je otvoren djeci odražava se na njihovo fizičko zdravlje zato što su djeca sve manje fizički aktivna. Tu fizičku aktivnost koja je nužna za normalan razvoj i rast kompenziraju kroz adrenalinsko uzbuđenje, igranje igrica u virtuelnom svijetu” – istakla je profesorica Efendić.

Kako kažu naši sagovornici, roditelji moraju biti svjesni da stalno konzumiranje ovakvih sadržaja kod djece izazva određenu vrstu ovisnosti i da je to ovisnost koja se manifestira i ima karakteristike kao i sve druge i da zahtijeva stučnu pomoć, nadzor i profesionalni tretman. Stručnjaci su također upozorili na rane znakove ovisnosti o videoigrama, a one se manifestiraju kada djetetu isključite računar ili mu ograničite vrijeme igranja igrica.