Prolom oblaka, koji je u subotu u popodnevnim satima zahvatio općinu Srebrenik, prouzrokovao je izlijevanje rijeke Tinje i njenih pritoka na skoro kompletnom području ove općine. Nakritiičnije stanje bilo je u subotu oko 17 sati kada je nabujala rijeka Tinja dostigla nivo od 3,30 metara, a nakon što se na više mjesta izlila iz svog korita poplavila je na desetine stambenih i pomoćnih objekata. Značajna materijalna šteta zabilježena je i na poljoprivrednim usjevima, ali i mostovima i lokalnim saobraćajnicama.

Najteže stanje bilo je u naseljima Podorašje, Tinja, Duboki Potok, Dedići, Cage, Lipje i Špionica, a kritično je bilo i u većini ostalih srebreničkih naselja gdje su lokalne rijeke i potoci poplavili kuće, pomoćne objekte i poljoprivredne usjeve. Zahvaljujući blagovremenoj intervenciji pripadnika Civilne zaštite i Profesionalne vatrogasne jedinice Srebrenik, na vrijeme su evakuisani stanari poplavljenih kuća, tako da, srećom, niko nije stradao. Zbog katastrofalnih poplava, na prijedlog Općinskog štaba CZ Srebrenik, općinski načelnik Sanel Buljubašić donio je odluku o progašenju prirodne nepogode od poplava na području ove općine. Nakon što je u subotu u večernjim satima prošao plavni val, rijeka Tinja povukla se u svoje korito, a pripadnici CZ i vatrogasci su i dalje na terenu gdje ispumpavaju vodu iz poplavljenih stambenih i pomoćnih objekata, te rade na sanaciji šteta od poplava.

Učenici Mješovite Srednje Škole Srebrenik, uz bogat sportski sadržaj, obilježili su Sportski dan. Organizovane su utakmice iz nogometa, košarke, odbojke te takmičenje iz atletike i drugih olimpijskih igara.

Jasmin Ibrić

Polaganjem cvijeća na spomen obilježju šehidima i poginulim borcima Odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godina i novoobnovljenom Spomen kosturici palim borcima u Narodno-oslobodilačkog rata 1941-1945. godina i na području Općine Srebrenik na svečan način obilježen je 9.maj Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope. U okviru obilježavanja godišnjice potpisivanja bezuvjetne kapitulacije nacističke Njemačke, čime je i označen i kraj Drugog svjetskog rata na tlu Evrope, upriličena je i svečana akademija na kojoj su, nakon pozdravne riječi predsjednika Udruženja antifašista Općine Srebrenik Vladimira Ilića, o značaju ovog datuma govorio je i načelnik Općine Srebrenik Sanel Buljubašić, Predsjednih Saveza antifašista i boraca NOR-a TK Božo Novaković i prof- dr- Josip Baotić predsjednik antifašista i boraca NOR-a BiH.

U okviru svečane akademije upriličen je i prigodan kulturno-zabavni program u izvedbi dramskih umjetnika iz Tuzle i članova KUD Mehmed Ibrahimović iz Srebrenika.

Jasmin Ibrić

Selo Ćojluk se nalazi na udaljenosti od cca 2 km zapadno od Srebrenika, odnosno na udaljenosti od cca 600 m zračne udaljenosti jugozapadno od starog grada Srebrenika. Ćojlučki potok (na nekim geografskim kartama se spominje i pod imenom Srebrenički potok), situiran zapadno od starog grada Srebrenika se, 2 km jugozapadno od sela Ćojluk, ulijeva u rijeku Tinju. Ta trasa je u srednjem vijeku predstavljala komunikacijsku vezu starog grada Srebrenika, dolinom Tinje, sa ostalim dijelovima Bosne. Očuvana toponomastika nas upućuje na zaključak da se u užem području nalazila obradiva zemlja za stanovnike srednjovjekovnog grada Srebrenika: Vina, Vinogradi, Sadišta, Graske njive i sl.

Historijski podaci

Ispod starog grada Srebrenika zabilježena je u osmanskim defterima i varoš (prvo pominjanje te varoši je u povelji bosanskog bana Stjepan II, još 1333). To je bilo malo podgrađe sa 10-20 kuća koje se od sela razlikovalo postojanjem trga. Prema popisu iz 1533. godine u nahiji Srebrenik bile su 73 kuće (domaćinstva) i 31 neoženjen, dok je već 1548. godine bilo 486 kuća i 11 neoženjenih (Handžić, 1975, 135-136). Nakon Mohačke bitke, 1526. godine i pomjeranja sfere osmanskih interesa prema sjeveru, grad Srebrenik gubi svoju raniju stratešku ulogu.

Brdsko-planinski teren i nedostatak rijeke spriječili su da se ova varoš razvije u kasabu. U periodu nakon 1604(1), nakon pojave klizišta na području tadašnje varoši, došlo je do raseljavanja njenog stanovništva: jedan dio seli u južnije naselje - Mahalu Begov konak dok značajniji dio seli zapadnije, na područje koje danas poznajemo pod nazivom Čifluk.

Novo naselje-selište Ćojluk se ne pominje ni u jednom defterskom popisu nastalom prije 1604. godine. lako nam nedostatak pisanih dokumenata onemogućavaju tačno vremensko određenje nastanka novog naselja - selišta Ćojluk, imajući u vidu raseljavanje naselja iz podgrađa, kao i semantiku naziva Ćojluk(2) (riječ je muškog roda sa persijsko - turskim korijenima i mogla bi se prevesti kao selo, selište) možemo pretpostaviti da je naselje formirano u periodu nakon propadanja varoši. U haremu džamije je na jednom nišanu sačuvana oznaka 1209. hidžretske godine (odnosno 1794. godine), a sadržaj jednog dokumenta iz Orijentalne zbirke Arhiva Tuzlanskog kantona, implicirana nepobitnim zaključkom da je Ćojluk, kao naselje sigurno postojalo početkom 18. vijeka(3).

Na jugoistočnom zidu džamije postavljena je ploča na kojoj, osim godine popravke -1971, uklesana 1666. godina označava godinu gradnje džamije. Prema iskazu starijih mještana Ćojluka, ta ploča je  prepis sa ranijeg tariha koji je, prema tim iskazima, zakopan upravo ispod njega, u haremu džamije prilikom te popravke džamije iz 1971. godine.

Džamija je ubilježena u prvom austrougarskom gruntovnom popisu, 1887. godine, kao vlasništvo Vakufa Ćojlučke džamije pod rednim brojem 697. U popisu Samostalnih vakufa iz 1913. godine među vakufima spominje se i Vakuf Ćojlučke džamije koji pripada gradačačkom kotaru. Navedena džamija je prema tom popisu imala prihod od 30. kruna iz vlastitih vakufa iz kojih je izdavana plaća imamu(4). Kao mutevelija pomenutog vakufa spominje se hafiz Osman Jašarević za koga kazivanja starijih ljudi vezuju i imamsku dužnost sve do pred kraj Prvog svjetskog rata. Na tom mjestu ga nasljeđuje osoba sa istim imenom i prezimenom, a u narodu prepoznatljiv kao Mula Osman Jašarević koji tu dužnost obavlja do početka Drugog svjetskog rata.

Prema pamćenju starijih stanovnika Ćojluka dužnost imama obavljali su i članovi lokalne porodice Ramića. Prestankom rada džamije na Starom gradu Srebreniku, poslije 1850. godine njen džemat se priključuje džematu u Ćojluku. Prema usmenoj predaji sačuvana su i imena nekih imama iz najranijeg perioda: Hodžić (iz Moranjaka i Tarevaca), Mulić (iz Čiflika), Selim Softić zvani Kuzum, te pomenuti Osman Jašarević.

Prema austrougarskim popisima Ćojluk je bio skromno naselje. Tako 1879. godine Ćojluk ima 127 stanovnika, od čega 67 muških i 61 ženskog žitelja. U narednih šest godina, odnosno 1885. godine broj stanovnika raste tako da je naselje imalo 155. stanovnika, od čega 81. muškog i 74. ženska stanovnika. U kasnijim popisima Ćojluk se navodi u okviru Srebrenika, a u popisima se spominju dvije džamije: Šejh Sinanova u Gornjem Srebreniku i Ćojlučka(5). Džamija je služila kao molitveno mjesto ne samo za stanovnike Čojluka već i za stanovnike drugih sela, prije svega stanovnike Dželikana i Junuzovića.