Djeca sa dijagnozom malignih oboljenja najviše trebaju podršku društva!

Atifa Buldić Bešić, majka je djeteta koje je izliječeno od malignog oboljenja. Kao majka tada trogodišnjeg djeteta, hrabro se suočila sa opakom bolešću koja je napala njeno dijete, i kao lavica se izborila sa njom. Proces liječenja djeteta je specifičan i dugo traje. Od 6 do 12 mjeseci traju terapije. Kada dijete oboli, tada mu se mijenja život, ali i cijeloj njegovoj porodici. Dječiji malignitet tako postaje problem cijele zajednice i svi se mogu uključiti u proces liječenja i povratak u socijalno okruženje, što je dugotrajan i težak proces.

Ne radi se samo o tome da kroz liječenje budete podrška djetetu, vrlo je bitna podrška i nakon liječenja. Upravo o tome danas govorimo na predavanju kada se dijete vraća u svoju matičnu sredinu, u društvo, kada ga pripremamo za povratak u školu itd, tad nastaju problemi. Vrlo je bitna podrška. – kaže Atifa Buldić Bešić, koordinatorica Udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“ Tuzla

Kvalitet psihosocijalne podrške uvijek može biti bolji ukoliko se u život porodice uključi struka. Uloga psihologa i pedagoga ključna je u prevazilaženju posljedica odsustva iz škole i prihvatanja fizičkih promjena liječenog djeteta u okruženju. Pedagozi i psiholozi koji rade u ustanovama uglavnom imaju iskustva u radu s ovom djecom. Ipak, stalni kontakt s roditeljima znači njihov bolji uspjeh.

U principu djeca kada obole neophodno je raditi kako sa djetetom tako i sa porodicom jer se tada počnu javljati specifične situacije. Roditelji postaju popustljivi, što je razumljivo i u ustanovama postaju popustljiviji. Gube se granice. Svima je u tom momentu cilj da dijete preživi, ali gube se granice, što može kasnije dovesti do nekih drugih situacija.- kazala je Melisa Slavuljica, pomoćnica direktora u odgojnom centru

Ono što škole, odgojno-obrazovni sistem, društvo ali i institucije mogu uraditi jeste da se više informišu. Sva podrška u borbi protiv ove bolesti roditeljima nije u novcu, jer kada se susretnu sa ovakvom dijagnozom djeteta, jako im je bitna podrška i profesionalan stručni kadar.

Mi kao društvo spremni smo da radimo kontinuirano na stručnom usavršavanju naših članova zato što smatramo da je od velike važnosti da smo u toku sa svim aktivnostima koje se dešavaju za bilo koje djete koje pohađa bilo koju obrazovnu ustanovu na području TK, pa tako je ova tema značajna jer jačamo naše članstvo u smislu mogućnosti i spremnosti da svakodnevno odgovore izazovima koji se pred njih postavljaju na njihovim radnim mjestima. – rekla je Adina Arapčić, predsjednica društva pedagoga i psihologa TK 

Proces resocijalizacije svake godine u Tuzlanskom kantonu prolazi između 10 i 15, a na na nivou Federacije Bosne i Hercegovine oko 60 djece pacijenata.

DK