Prevoznici dan i noć dežuraju ispred rudnika Šikulje u Lukavcu

0

 Oko 100 kamiona prevoznika uglja s područja Tuzlanskog kantona svaki dan čeka na utovar uglja ispred rudnika Šikulje u Lukavcu.

Prevoznici su ogorčeni što utovar ide sporo te što kasne s isporukama daljm korisnicima.

Kako prevoznici pričaju, od maja muku muče s utovarom uglja u jedinom rudniku gdje im je odobren utovar. Naglašavaju da je sam proces od uplate pa do konačnog utovara spor.

“Mi odemo i potpišemo predračun pa ga čekamo dva, tri, četiri dana. Onda idemo u banku da uplatimo. Potom dođemo ovdje i čekamo isto tako nekoliko dana. Uglja ima, ali oni prave vještačku krizu. Ne daju nam da radimo, a neće ni oni da rade”, priča nam Damir Selimi, jedan od prevoznika.

On podsjeća da ovaj problem nije od jučer te da prošle godine nisu radili četiri mjeseca. Kako tvrdi, sve sporo ide i ove godine.

“Krenu raditi ujutru od pola osam. Onda odmaraju, pauza oko devet, pa opet odmaraju. Onda uđu tri ili četiri kamiona i kažu da je smjena gotova. A nekada za jedan dan dođe 280 tona. To je oko 30 kamiona i to u jednoj smjeni. Znači, kada hoće da rade, oni rade”, smatra Selimi.

Cijena tone trenutno je 123 KM i on naglašava da tu cijenu ne diktiraju prevoznici, što kupci često misle.

Ni ostali prevoznici ne kriju nezadovoljstvo i ogorčenje. Kažu da, osim što dugo čekaju, često i ne dobiju ugalj kakav treba, a ne mogu reagovati niti reklamirati.

“Ja ne znam kako to radi. Dođeš, natovare par kamiona. Za dan nekada četiri, naredni dan 20. Ti čekaš pet dana i ne znaš šta ćeš. I onda natovariš zemlju kao ja neki dan. Ako si izašao na kapiju, ne može reklamacija. Ne mogu ja vidjeti dok ne natovarim. De ti sad dokaži nekome da nisam ja kriv. Ne mogu ja razabirati. Traka sipa i to je to”, priča Selvedin Kurtić, prevoznik sa dugogodišnjim iskustvom.

On dodaje da s tako natovarenim ugljem sa zemljom dolazi u neugodnu situaciju kada doveze ugalj osobi koja je naručila.

“Oni su sebe ogradili. Ja kada dovučem nekom građaninu, koji teško to kupi, plati i plus prevoz nama, to dođe skupo. Šta će penzioner koji može uzeti dvije tone za mjesečnu penziju? To je stvarno nenormalno. A ja sam ovaj mjesec natovario samo tri kamiona. I ako uspijem još jedan, avgust je prošao”, smatra Kurtić.

Inače, prevoznici plaćaju 123 KM po toni uglja, a dobili su ograničenje da mogu dobiti samo 15 tona. Međutim, i to  jedva da dobiju, jer proces utovara je spor, pričaju i dodaju da i dan i noć dežuraju ispred rudnika da dođu na red.

Da bi zaštitili svoje kamione od krađa, na rezervoare goriva stavljaju katance, a na akumulatore lance.

Nadaju se da će se proces utovara ubrzati i da će biti uglja i za njih i za građane koji željno iščekuju svoj ogrev.

Admir Andelija, direktor JP “Elektroprivreda BiH”, je kazao da kada su u pitanju rudnici koncerna, uspostavljeni su prioriteti za isporuku uglja prema širokoj potrošnji.

“To su ‘Elekeptrorpvreda BiH’, javna potrošnja, ustanove, škole, zavodi, bolnice i široka potrošnja domaćinstva. Tek ako nešto poslije toga ostane može se prodavati kao komercijalni ugalj privrednim subjektima ili eventulano izvoziti”, dodao je on.

On kaže da kada je u pitanju koncern EP i sedam rudnika u sastavu, ne izvoze ugalj izvan BiH. “Ispunjavaju potrebe domaćinstava i široke potrošnje. Mislim da je problem u rudnicima izvan koncerna i da tu treba tražiti rješenje. Mi imamo pojačan pritisak na rudnike Kreka i Đurđevik, pojačane zahtjeve potrebe i potražnje i mislim da je uzrokovano nekim drugim stvarima, a to je izvan koncerna. Mi ćemo imati zajednički sastanak u Rudniku Kreka i da vidimo postoje li rezerve uglja, a kako bi se ta pojačana potreba mogla zadovoljiti”, tvrdi on.

NEZAVISNE

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here