Atomska bomba koju su Sjedinjene Američke Države 6. augusta 1945. bacile na Hiroshimu, u Japanu, dovela je do pogibije i ranjavanja desetina hiljada ljudi, piše Anadolija. Uranijumska bomba uništila je oko 70 posto Hiroshime, a u prvoj fazi je usmrtila 80.000 ljudi, odnosno 140.000 do kraja 1945. godine.

Mnogim ranjenima nije ukazana medicinska pomoć, a dio je stradao i od posljedica radioaktivnih kiša na putu do bolnice. Predsjednik SAD-a u tom periodu bio je Harry Truman koji je želio okončati rat protiv Japana dok nisu zabilježena nova stradanja američkih vojnika. Smatrajući kako Sovjetski savez preuzima kontrolu nad istočnom Evropom, Truman se bojao i ruske kontrole u Istočnoj Aziji.

Amerikanci su 1941. u okviru projekta Manhattan počeli proizvodnju atomske bombe. Na čelu projekta bio je Amerikanac Robert Oppenheimer, a u njega su bili uvršteni većinom njemački naučnici pobjegli od nacista. U julu 1945. u New Mexicu uspješno je obavljeno testiranje.

Velika Britanija, Kina i SAD 26. jula 1945. Potsdamskom deklaracijom tražile su od Japana bezuvjetnu predaju, na što je Japan dva dana kasnije odgovorio kako to neće učiniti.

Japanski car Hirohito je saveznicima 3. augusta predložio dogovoreni mir, ali prijedlog nije usvojen. Nakon toga je 6. augusta bačena atomska bomba, a Hirohito je 15. augusta saopćio da se Japan predao.

Nakon bacanja atomske bombe, Amerikanci su iznijeli podatak da je stradalo 117.000 ljudi, dok su Japanci tvrdili da je riječ o broju od skoro pola miliona. Također, preživjelima koji su dobili ime hibakuša nanesena je nova bol.

Podaci do kojih su ljekari došli tokom ispitivanja hibakuša, doveli su do uspostavljanja standarda koji se tiču nuklearne industrije i sigurnosti.