Atifa Buldić Bešić, majka je djeteta koje je izliječeno od malignog oboljenja. Kao majka tada trogodišnjeg djeteta, hrabro se suočila sa opakom bolešću koja je napala njeno dijete, i kao lavica se izborila sa njom. Proces liječenja djeteta je specifičan i dugo traje. Od 6 do 12 mjeseci traju terapije. Kada dijete oboli, tada mu se mijenja život, ali i cijeloj njegovoj porodici. Dječiji malignitet tako postaje problem cijele zajednice i svi se mogu uključiti u proces liječenja i povratak u socijalno okruženje, što je dugotrajan i težak proces.

Ne radi se samo o tome da kroz liječenje budete podrška djetetu, vrlo je bitna podrška i nakon liječenja. Upravo o tome danas govorimo na predavanju kada se dijete vraća u svoju matičnu sredinu, u društvo, kada ga pripremamo za povratak u školu itd, tad nastaju problemi. Vrlo je bitna podrška. – kaže Atifa Buldić Bešić, koordinatorica Udruženja „Srce za djecu oboljelu od raka“ Tuzla

Kvalitet psihosocijalne podrške uvijek može biti bolji ukoliko se u život porodice uključi struka. Uloga psihologa i pedagoga ključna je u prevazilaženju posljedica odsustva iz škole i prihvatanja fizičkih promjena liječenog djeteta u okruženju. Pedagozi i psiholozi koji rade u ustanovama uglavnom imaju iskustva u radu s ovom djecom. Ipak, stalni kontakt s roditeljima znači njihov bolji uspjeh.

U principu djeca kada obole neophodno je raditi kako sa djetetom tako i sa porodicom jer se tada počnu javljati specifične situacije. Roditelji postaju popustljivi, što je razumljivo i u ustanovama postaju popustljiviji. Gube se granice. Svima je u tom momentu cilj da dijete preživi, ali gube se granice, što može kasnije dovesti do nekih drugih situacija.- kazala je Melisa Slavuljica, pomoćnica direktora u odgojnom centru

Ono što škole, odgojno-obrazovni sistem, društvo ali i institucije mogu uraditi jeste da se više informišu. Sva podrška u borbi protiv ove bolesti roditeljima nije u novcu, jer kada se susretnu sa ovakvom dijagnozom djeteta, jako im je bitna podrška i profesionalan stručni kadar.

Mi kao društvo spremni smo da radimo kontinuirano na stručnom usavršavanju naših članova zato što smatramo da je od velike važnosti da smo u toku sa svim aktivnostima koje se dešavaju za bilo koje djete koje pohađa bilo koju obrazovnu ustanovu na području TK, pa tako je ova tema značajna jer jačamo naše članstvo u smislu mogućnosti i spremnosti da svakodnevno odgovore izazovima koji se pred njih postavljaju na njihovim radnim mjestima. – rekla je Adina Arapčić, predsjednica društva pedagoga i psihologa TK 

Proces resocijalizacije svake godine u Tuzlanskom kantonu prolazi između 10 i 15, a na na nivou Federacije Bosne i Hercegovine oko 60 djece pacijenata.

DK