Na današnji dan prije 828 godina napisana je Povelja Kulina bana, tačnije 29. augusta,1189. godine, napisana je Povelja Kulina bana na starobosanskom narodnom jeziku, bosanskim pismom bosančicom.
Ovaj dokument je ne samo najstariji, do sada pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslovenskih naroda i država.
Povelja Kulina bana prvi je poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku, i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara, ali i svih građana Bosne i Hercegovbine, jer je ona “Rodni list” bosanske države i bosanske državnosti.
Njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju je nemjerljiva. Prvi je to poznati dokument izdat od jednog bosanskog vladara vladaru, tj. knezu, druge države. Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. Sa prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja “rodni list” bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća. To su kroz historiju prešućivali i pokušavali osporiti razni historičari, geografi, politolozi iz susjednih nam zemaljaa a neki su Kulinovu povelju uvrštavali u spomenike vlastite nacionalno – jezičke historije, mada na njenom početku jasno stoji odrednica “(banь) bosьnьski”.
Također, u povelji se uočava da je Bosna već tada imala prijateljske odnose sa Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz naredna stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijelom teritoriju tadašnje bosanske države. To govori da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze sa drugim državama.
Važna činjenicaa o kojoj svjedoči naša povelja, jeste postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.
Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sent Petersburgu (Sankt Petersburgu) u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među danas poznatim primjercima.
Tekst Povelje glasi;
“U ime oca i sina i svetog duha.
Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ. Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca avgusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja”
