Danas se obilježava Svjetski dan slobode medija. Prilika je to da se podsjetimo koliko je novinarstvo važno za funkcionisanje demokratskog društva, ali i koliko je važno da svi zajedno štitimo pravo na slobodno, odgovorno i istinito informisanje.

Medijske slobode nisu luksuz, već osnovno ljudsko pravo – pravo novinara da neometano istražuju i izvještavaju, bez bojazni od cenzure, prijetnji ili nasilja. To je ujedno i pravo javnosti da bude tačno i objektivno informisana, da ima pristup različitim mišljenjima i da odluke donosi na osnovu provjerenih informacija. Ipak, ovo pravo i dalje je ozbiljno narušeno, kako globalno, tako i unutar granica Bosne i Hercegovine.

Medijski radnici svakodnevno su izloženi različitim vrstama pritisaka – od političkih i ekonomskih uticaja do prijetnji po njihovu sigurnost. Sve je više govora mržnje, digitalnog nasilja i zloupotrebe pravnog sistema kroz tužbe s ciljem ušutkivanja. U takvom ambijentu, sloboda izražavanja ne smije ostati samo deklarativna vrijednost, već mora biti prepoznata kao ključna tema u javnim i političkim debatama.

Prema najnovijem izvještaju o globalnoj slobodi medija, Bosna i Hercegovina se ove godine nalazi na 86. poziciji, što dodatno potvrđuje zabrinutost koju već dugo izražavaju domaći medijski radnici u vezi sa stanjem u sektoru novinarstva.

Novinari u BiH često su izloženi verbalnim napadima, prijetnjama, a ponekad i fizičkom nasilju. Mnogi među njima ističu da se ne osjećaju sigurno tokom obavljanja svog posla, te da nemaju povjerenja u institucije koje bi ih trebale štititi – naročito u policiju i pravosuđe. Iako su pokrenute određene aktivnosti usmjerene ka jačanju njihove zaštite, uključujući izmjene zakona i određene tužilačke istrage, osjećaj nesigurnosti i dalje dominira.

Zakonski okvir koji uređuje rad medija formalno je u velikoj mjeri usklađen s međunarodnim normama, ali reforme medijske politike su već godinama u zastoju. Situaciju dodatno komplikuje nedavna odluka vlasti u Republici Srpskoj da ponovo uvedu krivičnu odgovornost za klevetu – potez koji mnogi vide kao prijetnju slobodi izražavanja i mogući uzrok pojačane autocenzure.

Iako novinari imaju zakonski pristup informacijama, nove izmjene krivičnog zakona nalažu obavezno prethodno odobrenje za objavu ličnih podataka, što u nekim slučajevima može rezultirati i zatvorskom kaznom. Zakoni o zaštiti novinarskih izvora i postojeći etički kodeksi ostaju na snazi, ali njihova primjena često varira u praksi.

Treći maj, koji se od 1993. godine obilježava kao Svjetski dan slobode medija zahvaljujući odluci Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, služi kao godišnji podsjetnik donosiocima odluka da je njihova odgovornost očuvati i osigurati pravo na slobodu izražavanja.

Mediji koji rade profesionalno i nezavisno nisu privilegija već osnovni temelj svakog zdravog, demokratskog društva. Njihova uloga je višestruka – obezbjeđuju građanima pristup ključnim informacijama, razotkrivaju nepravilnosti, daju glas različitim mišljenjima i brane javni interes. Kada mediji izgube svoju slobodu, ograničava se i sposobnost građana da budu informisani, da preispituju vlast i donose informisane odluke.

Novinari, međutim, ne vode borbu samo protiv vanjskih pritisaka. Dok svakodnevno izvještavaju o kršenju radničkih prava u raznim sektorima, njihova vlastita radna prava često ostaju zanemarena.

Novinari su, prije svega, radnici – i kao takvi, imaju pravo na stabilne radne uslove, redovnu i pravičnu zaradu, zaštitu na radu, kao i mogućnost da se sindikalno organizuju. Kako ističu iz Saveza samostalnih sindikata BiH, bez jasnog rješavanja njihovog radno-pravnog statusa, ne može se govoriti o istinski slobodnim medijima.

Dan slobode medija idealna je prilika da se naglasi kako sigurnost novinara nije samo pitanje njihove lične zaštite, već i preduslov očuvanja demokratskih načela. Neophodni su efikasni zakonski mehanizmi, institucionalna zaštita i društvena podrška nezavisnom i odgovornom novinarstvu.

Ovaj dan podsjeća vlast da zaštita slobode medija mora biti prioritet u zakonodavstvu i praksi, redakcije da poštuju profesionalne norme i etičke standarde, a građane da podrškom nezavisnim medijima zapravo brane svoje pravo na istinu.