Međunarodni dan sreće, 20. marta proglasili su Ujedinjeni narodi pred tri godine na prijedlog Kraljevine Butan koji je prihvaćen jednoglasno i sve 193 zemlje članice su glasale za i donijele rezoluciju 66-281. U rezoluciji se objašnjava uvođenje tog dana u kalendar slavlja: cilj je da se “poveća svijest o važnosti potrage za srećom i dobrobiti svjetskog stanovništva”, s obzirom da je “potraga za srećom temeljni ljudski cilj“.

Stoga se pozivaju sve zemlje članice i druge međunarodne i lokalne organizacije da se “udruže u promoviranju navedenih ciljeva, te da, kroz svoje djelovanje, upućuju i obrazuju javnost radi podizanja svijesti o važnosti sreće, odnosno obilježavanja Međunarodnog dana sreće”. Ideja o Međunarodnom danu sreće potekla je od UN-ovih predstavnika Kraljevine Butan. Tamo su, u vrletima planine Himalaje, koja je svojevrsna kolijevka mnogih kvalitetnih globalnih duhovnih pokreta, sedamdesetih godina prošlog stoljeća uveli novu mjeru nacionalnog blagostanja koja se nije mjerila u materijalnim bogatstvima nego u osjećaju sreće u narodu, poznata kao “bruto nacionalna sreća”.

MC