Za svaku ustanovu ili objekat u kojem je uspostavljen sistem video nadzora, prema važećim zakonima, Agencija za zaštitu ličnih podataka mora donijeti ili uputiti odluku o propisivanju pravila obrade radi poštovanja prava na zaštitu privatnosti i ličnog života. nosioca podataka, kao i donijeti plan sigurnosti podataka o ličnosti kojim će se propisati tehničke i organizacione mjere za sigurnost ličnih podataka.
Svaki drugi vid video nadzora, prema tumačenju Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH, je nezakonit, te stoga svaki građanin može pokrenuti sudski postupak. Ova agencija je u proteklih godinu dana imala više pritužbi na nezakonito snimanje, video nadzor i davanje takvih snimaka trećoj strani, piše Večernji list.
Iz izvještaja Agencije za zaštitu ličnih podataka Bosne i Hercegovine vidljivo je da su se sporovi vodili protiv raznih institucija – od benzinskih pumpi, prodajnih centara, javnih ustanova, stambenih zgrada… Prema prijedlozima Agencije, u vezano za obradu ličnih podataka putem video nadzora i davanje snimaka trećoj strani, Evropski komitet za zaštitu ličnih podataka usvojio je 2019. godine smjernicu o obradi ličnih podataka putem video uređaja, s obzirom na tumačenje postojanja legitimnih interesa:
“Video nadzor je legalan ako je za to potrebno ispuniti legitimne interese kontrolora podataka ili treće strane, osim kada su ti interesi jači od interesa ili osnovnih prava i sloboda subjekta podataka. Legitimni interesi kontrolora podataka ili treća strana može biti pravni, ekonomski ili nematerijalni interes.Međutim, rukovalac podataka treba imati na umu da, ukoliko subjekt podataka uloži prigovor na video nadzor, u skladu sa članom, rukovalac podataka može vršiti video nadzor takvog subjekta podataka samo ako postoje uvjerljivi legitimni interesi koji prevazilaze interese, prava i slobode nositelja podataka, ili ako je svrha takvog video nadzora uspostavljanje, ostvarivanje ili odobrenje zakonskih zahtjeva.
Pravilnikom o bezbjednosti je također propisano da se izvan preduzeća i njegovih organizacionih jedinica video materijal može predati policijskim agencijama, tužilaštvima i sudovima, i to samo na njihov obrazloženi zahtjev. U izuzetnim slučajevima, video materijal se može dati kompanijama koje imaju ugovorne odnose sa Kompanijom, samo u vezi sa predmetom ugovora i na njihov pismeni zahtjev i ako je to u interesu kompanije i Kompanije“.
To znači, pojašnjavaju iz Agencije, da svako ko planira da postavi kamere i pohrani snimke na osnovu kojih se neko može identifikovati mora prvo utvrditi razlog za uspostavljanje video nadzora. Ovo može biti zakonska obaveza, ali u slučaju da nije, vlasnik video nadzora mora donijeti odluku kojom propisuje pravila prikupljanja i čuvanja ličnih podataka radi poštivanja prava na privatnost. Ko postavlja video-nadzor mora imati jasnu i vidljivu obavijest da je određeno područje pokriveno kamerama, piše Večernji list.
Nedavno je direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka Dragoljub Reljić u izjavi za agenciju Srna rekao da Agencija svakodnevno dobije desetak pritužbi građana na postavljanje video nadzora u njihovom okruženju.
“Građani nam se žale da je neko postavio video nadzor bez našeg odobrenja i odobrenja stanara u zgradi. Mi se tada obraćamo toj osobi za izjavu, da nam dostavi snimak kamere, da odgovori zašto to nije prijavila i da li slučaj ne može da se reši na osnovu dostavljene dokumentacije, naš inspektor izlazi na teren“, objasnio je Dragoljub Reljić.
Kazne se kreću od 10.000 do 100.000 KM za one koji nisu donijeli odluku sa pravilima obrade video nadzora ili nisu istakli obavijest o nadzoru na vidnom mjestu. Kazne za odgovorno lice kreću se od 500 do 10.000 KM.
Nijedan stambeni objekat, zgrada, ustanova, banka, bolnica, pošta, tržni centar, gradska uprava ne može vršiti video nadzor nad osobama ako nema vidno istaknutog obavještenja o njegovom sprovođenju.
RTV Slon/Akta.ba
