Javnost, a ne država, je zaslužna što jedan nastavnik pravomoćno osuđen za pedofiliju više neće raditi u jednoj sarajevskoj školi. Jer da je bilo do države, odnosno institucija, sve bi ostalo isto.
A kako u jednoj državi koja se zove demokratskom, u kojoj bi trebali važiti neki zakoni, neke moralne norme, može da se desi da prosvjetni radnik ne bude udaljen iz nastavnog procesa nakon potvrđivanja optužnice za pedofiliju.
I ne samo da nije udaljen nakon potvrđivanja optužnice, već nije trajno udaljen ni nakon pravomoćne sudske presude. Sve što je sistem uradio je da je predmetnom nastavniku dao neopaćeno odsustvo za vrijeme trajanja kazne, a to je godina dana. A da paradoks bude veći subjekt priče nije ni bio u zatvoru već je platio godinu dana zatvorske kazne i samo čekao istek vremena da se vrati na posao.
A na poslu u sarajevskoj osnovnoj školi ne vide ništa sporno u činjenici da je nastavnik tjelesnog i zdravstvenog odgoja Samir Alihodžić pravomoćno osuđen zbog pedofilije pa ga kao sa službenog puta vraćaju u nastavni proces.
Na kraju je država dodatno ponižena je rje pustila da nastavnik-pedofil sam podnese ostavku poslije pritiska javnosti.
A zašto je to tako? Nadležni kažu da ne postoji zakon koji jasno precizira kako postupiti u takvoj situaciji. Dakle niko iz sistema obrazovanja nije našao za shodno da se zapita da li je normalno da čovjek koji je pravomoćno osuđen zbog pedofilije bude vraćen u istu školu na posao.
Tužilaštvo je uradilo svoj posao, sud svoj i samo se čekao protok vremena. Ne postoji registar pedofila koji bi koristio kao baza za slične slučajeve i putokaz da se osoba osuđena za pedofiliju ne može vratiti u nastavni proces. Postojeći zakon nije definirao kako postupiti i cijeli sistem se pomirio da je novonastala situacija nešto što je normalno.
A država povija kičmu tamo gdje su institucije slabe. U ovom slučaju institucije su se ponijele amaterski i tek nakon velikog pritiska medija i reakcija javnosti stidljivo su se počeli oglašavati.
A ako nekome nije baš najjasnije zašto je ovo primjer horor priče, neka pokuša zamisliti situaciju i nelagodu da roditelji šalju djecu u školu i da im moralne lekcije drži čovjek kojem je prije 13 mjeseci pravomoćno presuđeno zbog pedofilije.
Na stranu da li spomenuti nastavnik uopće ima grižnju savjesti. Na stranu i pokušaj predsjednika sindikata da ga na neki način zaštiti i relativizira pričom kako se radi o omiljenom nastavniku”, na stranu i nenormalna šutnja škole. Ali sistem čine institucije, sistem čine zakoni.
Nit je Amerika, Njemačka ili Velika Britanija dobila sistem na poklon, niti sistem zavisi od dobre volje pojedinca. Sistem u takvim državama postoji zbog jakih institucija koje su jače od pojedinaca, a zidovi sistema su zakoni koji se sprovode ko god je ministar ili rukovodilac.
U našem slučaju zakazalo je sve, a jedna nenormalna pojava je olako shvaćena i poslana je jako loša poruka. Ako nas država ne štiti, ona nema mnogo nade.
Klix.ba
