Još od 10. stoljeća, kada su kao nomadi krenuli iz Indije, rasuvši se po cijelom svijetu, Romi su ostali vjerni obilježavanju Đurđevdana-svog najstarijeg, najvećeg i najradosnijeg praznika.

Njime već stoljećima proslavljaju buđenje prirode i dolazak proljeća, rađanje novog života, vrijeme novih putovanja i nade u bolje sutra. Zanimljivo je da praznik, koji se izvorno obilježavao u spomen na Sv. Đorđa, odnosno Jurja-zaštitnika siromašnih, bolesnih, vitezova i konjanika, danas proslavljaju Romi svih vjeroispovijesti (bez obzira jesu li pravoslavci, katolici ili muslimani).
Za njih je Đurđevdan prepun simbolike i značenja koje obiluje narodnim običajima u svrhu plodnosti i zaštite zdravlja.

Glavni običaji su pletenje vijenaca od raspupalih grančica cvijeća, umivanje biljem i kupanje na rijeci. Najpoznatije đurđevdansko cvijeće je đurđevak, mlečika i maslačak. Od njih treba isplesti vjenčiće koji se stavljaju na glavu, ali se njima također ukrašavaju i ulazna vrata kuća i dvorišta. U tu svrhu poslužit će i vrbino pruće koje asocira na napredak, zdravac i grančica lipe kao simbol zdravlja te cvijet miloduh kako bi “duše mirisale kao miloduh”.
Za neke Rome je izuzetno važno kupanje u rijeci, i to prije izlaska sunca, takozvani Đurđevdanski uranak. Tom prilikom se u rijeku bacaju cvijetni vijenci čime se odbacuju svi grijesi i sve negativnosti, a zadržava nadu u ispunjenje želja.

Tradicija kaže da se prije Đurđevdana nije preporučivalo spavati pod otvorenim nebom. Kako Đurđevdan označava kraj zime i početak lijepog vremena, jedan od običaja vezanih za ovaj praznik je provođenje noći uoči Đurđevdana na proplanku ili planini uz vatru, a jutrom se valja umiti i okupati vodom sa izvora, odnosno rijeke- za sreću i zdravlje.

Na sam praznik, Romi se osobito svečano odjevaju i stavljaju nakit, svuda okolo odjekuje romska muzika, pale se vatre i pleše romsko kolo. Veselje traje do kraja trodnevnog praznika.
Ujutro, u zoru, prvi ustaje najstariji član obitelji, umiva se vodom u kojoj je prethodno potopljno cvijeće i drugo bilje, zatim uzima koprivu i drenovu granu te budi ostale članove laganim udaranjem “da budu zdravi k'o dren”.

Prazniku se najviše vesele djeca. Za njih su već dan ranije napravljene posebne slastice i kolači. Slijedi priprema bogate trpeze za praznični ručak, uz običaj da se na ovaj dan obavezno peče janje na ražnju. Domaćini se trude da janje bude lijepo i bijelo, jer prema vjerovanju, crno janje donosi nesreću. Janje se kući donosi živo jer je ono radost za djecu, a potom slijedi ritual blagoslova. Na praznik se također kuhaju i farbaju jaja. Crveno jaje asocira na radost i na želju da sva djeca budu zdrava i rumena.

U narodu je također zastupljeno vjerovanje kako će, ako je na Đurđevdan vedro nebo, biti plodna godina, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša, ljeto će biti sušno.

U današnje vrijeme rijetke su romske obitelji koje se u potpunosti pridržavaju drevnih običaja i rituala. Sve se odavno pretvorilo u drugačije, urbano svetkovanje koje naravno diktira i imovno stanje svake romske obitelji i domaćina.

Daleko od romantične slike jednog praznika, Romi su u našoj zemlji uglavnom marginalizirana kategorija stanovništa, često bez zaposlenja, pristojnog krova nad glavom, s balastom različitih oblika diskriminacije i predrasuda.
Iako su ostvareni brojni pomaci sa ciljem punog uključivanja Roma u sve društvene tokove, prvenstveno u kontekstu uspostavljanja zakonodavnog i institucionalnog okvira za zaštitu njihovih osnovnih ljudskih prava, potrebno je još mnogo rada na unaprijeđenju njihovog statusa i položaja.

Treba nastaviti s projektima zdravstvene zaštite i stambenog zbrinjavanja romske populacije, prije svega pri Ministartsvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, koje je do sada uložilo značajana sredstava u asvaltiranje romskih mahala, obnovu i legalizaciju kuća te nabavku zdravstvene opreme za bolju prevenciju i liječenje Roma.

No, ulaganje u obrazovanje kroz stipendiranje mladih Roma i Romkinja, zapravo je ključni zalog bolje budućnosti ove najmnogobrojnije nacionalne manjine u BiH. To je i najbolji put za prevazilaženje njhihove diskriminacije, rušenje tabua i stereotipa-naglašeno je nedavno na svečanosti koja je povodom Međunarodnog dana Roma organizirana u zgradi Parlamentarne skupštine BiH.

“Romi imaju problem i po pitanju zastupanja u zakonodavnoj i izvršnoj, pa i sudskoj vlasti. Tu Roma nema ili ima vrlo malo na lokalnom nivou. Moramo više raditi na tome. I Romi su građani BiH i želimo da imamo ista prava i iste obaveze kao svi drugi narodi. No, obrazovanje je najvažnije pitanje. Ako su obrazovani, Romi će se lakše zaposliti, lakše će legalizirati i izgraditi svoj stambeni prostor. Moramo Romima dati pozitivne primjere i afirmativne akcije, da imaju startnu poziciju kao i svi drugi narodi u BiH. Mislim da je to ključ za rješenje problema ove populacije”- kazao je Nedžad Jusić, predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH.

Da je to tako, svjedočila je i Adela Petrović, učenica završnog razreda Srednje medicinske škole u Tuzli.

„S ponosom mogu reći da sam Romkinja. Govoreći iz vlastitog iskustva, smatram da je obrazovanje najvažnije. Jer svi problemi sa kojima se surećemo- diskriminacija, stereotipi, sve to možemo da prevaziđemo time što ćemo se obrazovati. I sama sam se susretala s tim. Najviše sam svojim obrazovanjem i ličnom nadogradnjom uspjela to suzbiti. Obrazovanje je ključ uspjeha“- kazala je devetnaestogodišnja Adela Petrović.

O porijeklu i brojnosti Roma

Romi su narod porijeklom iz Indije, koju su napustili u 10. stoljeću, a danas žive širom svijeta, uglavnom u Evropi. Romi su tradicionalno nomadski narod. Kad su napustili Indiju, dio Roma se naselio u Iran, dio u Evropu, sve do Francuske. Prema nekim procjenama, Roma ima oko 15 miliona. Zemlje kojima živi preko pola miliona Roma su: Rumunija, Bugarska, Mađarska, zemlje bivše Jugoslavije, SAD. Najveći udio Roma u ukupnom broju stanovnika ima Slovačka – 320 000.

Popis bh. stanovništva iz 2013. godine, pokazao je da je tada u našoj zemlji bilo 13 000 Roma. Prema informacijama s kojima danas raspolažu romske organizacije, na tlu BiH živi oko 70 000 do 80 000 Roma.

Današnjom svetkovinom Đurđevdana, oni zapravo ne obilježavaju samo buđenje proljeća nego i samosvijest o vlastitoj kulturi, identitetu, jeziku, tradiciji i običajima- kao vrijednostima čovjeka koji u jednakim pravima za sve pronalazi vlastito dostojanstvo življenja.

federalna.ba/Indira Karić