Dok se u javnom prostoru Federacije Bosne i Hercegovine još uvijek lome koplja oko ekonomske opravdanosti neradne nedjelje, jedna tiha, ali duboko humana građanska inicijativa čeka na svoj red u hodnicima vlasti.
Riječ je o zahtjevu neformalne grupe građana, koju čine ratni vojni invalidi (RVI) i demobilisani borci, a kojom se traži dopuna Zakona o pravima branilaca. Suština je jasna: pravo na plaćeno skraćeno radno vrijeme od dva sata dnevno za RVI koji su u radnom odnosu, a imaju navršenih 50 godina života ili 30 godina radnog staža.
Između “ekonomske isplativosti” i ljudskog zdravlja
Iako je inicijativa već upućena Vladi Federacije, odgovor koji je stigao izazvao je skepticizam među pokretačima. Vlast je, naime, zatražila izradu analize o „ekonomskoj isplativosti“ ovog prijedloga. Pokretači inicijative smatraju da je takav zahtjev tek kupovina vremena.
„U samom tekstu inicijative jasno se vidi da usvajanje ne zahtijeva dodatna finansijska sredstva niti utiče na budžet, jer bi plate ostale iste. S druge strane, ista ta Vlada usvojila je zakon o neradnoj nedjelji koji je objektivno izazvao određene novčane gubitke, dok se ovdje, gdje troškova nema, traži dlaka u jajetu“, navode podnosioci.
Obrazloženje: Zdravlje utkano u temelje države
Autori inicijative ističu da bi se ovim potezom omogućio duži odmor između dva radna dana, što je ključno za populaciju koja je svoje zdravlje „utkala u temelje ove države“.
Ključne tačke inicijative:
- Ciljna grupa: Ratni vojni invalidi stariji od 50 godina ili sa 30 godina staža.
- Benefiti: Skraćeno radno vrijeme bi se izjednačilo s punim radnim vremenom pri ostvarivanju prava na platu i penziju.
- Izuzeci: Pravo ne bi obuhvatalo RVI koji rade u turnusima ili dežurama, kako se ne bi remetili vitalni radni procesi.
Pitanje sistemske brige
U obrazloženju dokumenta se navodi da bi ovo bio jedan od posljednjih sistemskih poteza kojima bi se olakšao život ljudima čija je radna sposobnost godinama narušena. S obzirom na to da je većina RVI već penzionisana ili proglašena radno nesposobnim, broj osoba na koje bi se ovaj zakon primijenio je relativno mali, što dodatno obesnažuje argument o navodnoj ekonomskoj šteti.
Pitanje koje ostaje u vazduhu jeste – ako država može priuštiti neradnu nedjelju u sektoru trgovine, može li priuštiti dva sata odmora dnevno onima koji su za nju dali najviše?
IZVOR:N1
