Prijedlog reforme predviđa prelazak s dnevnog na sedmično ograničenje radnog vremena, ali se vladajuća koalicija još nije usaglasila, dok poslodavci i sindikati imaju suprotne stavove
Osmosatni radni dan, koji je u Njemačkoj uveden u novembru 1918. godine, ponovo je predmet političkih rasprava. Vlasti razmatraju izmjene zakona koje bi omogućile fleksibilniji raspored radnog vremena i duže radne dane.
Njemački kancelar Friedrich Merz sredinom oktobra ocijenio je da je reforma zakona odavno trebala biti provedena. Kao primjer naveo je kompanije u kojima zaposleni rade po 12 sati, tri puta sedmično, ističući da takav raspored ne mora nužno predstavljati izrabljivanje.
Ipak, nacrt izmjena još nije stigao pred vladu. Koalicija demohrišćana i socijaldemokrata nije postigla dogovor o tome kako bi novi sistem trebao izgledati. Pripremu reforme dodatno je usporio odlazak ministrice rada Bärbel Bas.
Ključni prijedlog odnosi se na prelazak s dnevnog na sedmično ograničenje radnog vremena. Prema važećem zakonu, radno vrijeme iznosi osam sati dnevno, a može biti produženo na deset sati ako se u narednih šest mjeseci, odnosno 24 sedmice, prosjek vrati na osam sati.
Njemački zakon predviđa šest radnih dana, pa sedmično radno vrijeme može iznositi najviše 48 sati. Između dva radna dana zaposlenima mora biti osigurano najmanje 11 sati odmora.
Nacrt koji je ministarstvo pripremilo u junu zadržava osam sati dnevno kao osnovno pravilo. Drugačiji raspored bio bi moguć kroz kolektivne ugovore, uz posebne mjere zaštite zdravlja zaposlenih i poštivanje sedmičnog prosjeka od 48 sati u periodu od 12 mjeseci.
Prijedlogom je predviđena i obavezna elektronska evidencija radnog vremena. Kompanije s manje od 250 zaposlenih imale bi dvije godine za prilagođavanje, a one s manje od 50 radnika pet godina. Poslodavci koji zapošljavaju najviše deset osoba bili bi izuzeti od elektronske evidencije.
Poslodavci i sindikati imaju suprotne stavove
Često spominjanih 13 sati predstavlja teorijski maksimum nakon oduzimanja obaveznih 11 sati odmora od 24 sata, ali se u taj period moraju uračunati i propisane pauze. Za rad duži od devet sati predviđena je pauza od najmanje 45 minuta.
Poslodavci nisu zadovoljni predloženim rješenjem. Predsjednik Saveza poslodavaca Njemačke Rainer Dulger ocijenio je da nacrt pokazuje nepovjerenje prema poslodavcima i zaposlenima.
Oliver Zander, direktor udruženja metalske industrije Gesamtmetall, smatra da se ne radi o stvarnoj reformi, već o skupu pretjeranih zahtjeva.
Njihov glavni prigovor odnosi se na činjenicu da kolektivni ugovori u Njemačkoj obuhvataju približno polovinu zaposlenih. Zbog toga bi veliki broj radnika ostao izvan sistema koji bi omogućio fleksibilnije radno vrijeme.
Sindikati, s druge strane, odbacuju promjene i upozoravaju na moguće posljedice po zdravlje i privatni život zaposlenih.
Predsjednica Saveza njemačkih sindikata Yasmin Fahimi smatra da poslodavcima nije cilj bolje usklađivanje poslovnih i porodičnih obaveza, nego veća kontrola nad radnim vremenom radnika. Prema anketi ovog saveza, 98 posto zaposlenih prihvata izmjene, ali ne želi raditi nakon 19 sati.
Silke Zimmer iz uprave sindikata Verdi ističe da je postojeći zakon jedan od najvažnijih propisa za zaštitu radnika i da ga ne bi trebalo mijenjati.
Upozorenja na moguće posljedice dolaze i izvan sindikalnih organizacija. Istraživanja pokazuju da je rizik od nesreće na poslu ili tokom povratka kući nakon 12 sati rada dvostruko veći nego nakon osam sati.
Gotovo tri četvrtine ispitanika u anketi Instituta WSI strahuje od negativnih posljedica radnog dana dužeg od deset sati. Udruženje ljekara Marburger Bund upozorava da bi takve promjene mogle ugroziti i sigurnost pacijenata.
Fondacija Hans Böckler upozorila je i na društvene posljedice. Prema njihovim nalazima, osobe koje rade duže od osam i po sati dnevno znatno rjeđe učestvuju u političkom, volonterskom i društvenom životu.
Odluka na novom ministru rada
Nakon odlaska Bärbel Bas, odgovornost za nastavak reforme preuzima novi ministar rada Alexander Schweitzer. On se još nije jasno izjasnio o tome hoće li mogućnost produženog radnog vremena biti ograničena na kolektivne ugovore.
Ranije je ukazao na podatak da je Njemačka tokom 2023. godine zabilježila 1,3 milijarde prekovremenih sati, ističući da su potrebni fleksibilniji modeli koji odgovaraju potrebama zaposlenih.
Dopredsjednik stranke Ljevica Luigi Pantisano pozvao je ministra da zaštiti postojeće dnevno ograničenje. Parlamentarni sekretar SPD-a Dirk Wiese poručio je da koalicioni sporazum ne predviđa potpuno ukidanje zakona, nego uvođenje sedmičnog maksimuma uz obaveznu digitalnu evidenciju kako bi se spriječio neplaćeni prekovremeni rad.
Dogovor između koalicionih partnera još nije postignut. Reforma nije uvrštena ni među 34 mjere koje je koalicioni odbor usvojio početkom jula.
Prioritet novog ministra ostaje reforma penzionog sistema, zbog čega se ne očekuje da će pitanje radnog vremena uskoro doći na dnevni red.
Do eventualnih izmjena na snazi ostaje postojeći zakon. Poslodavci se ne mogu pozivati na koalicioni sporazum niti na nacrt ministarstva kako bi zaobišli važeća ograničenja.
Tako osmosatni radni dan, nakon 108 godina, zasad ostaje pravilo u Njemačkoj.
IZVOR:OSLOBODJENJE.BA
