Christian Schmidt danas dolazi u Bosnu i Hercegovinu.

Schmidt dolazi u privatnom aranžmanu te će petak provesti s porodicom, vjerovatno u Hercegovini, dok u Sarajevo dolazi sutra; dužnost formalno preuzima u ponedjeljak, 2. augusta (zvanično, na poziciju stupa od 1. augusta). 

Tokom vikenda je planirano više aktivnosti kroz koje će biti obavljena “primopredaja ključeva OHR-a”, a Inzko priprema i prijem u znamenitoj zgradi u centru Sarajeva.

Zanimljivo, uoči dolaska, Schmidt je poručio: “Ako želimo povesti BiH u EU i transformirati je u demokratsku zemlju, ne smijemo imati čisto etničku orijentaciju.”

Schmidt je u intervjuu kazao i kako smatra da su posljednjih deset godina bile nazadne i vratile su nas unatrag – ne samo u pogledu visokog predstavnika nego, na nažalost, i u pogledu cjelokupnog razvoja.

“I zato je Bosni i Hercegovini još uvijek potrebna takva međunarodna podrška. Ja ću obavljati tu funkciju u nadi da u nekom trenutku sam sebe učinim suvišnim.”

Šta tačno namjeravate učiniti? Koji su Vaši prioriteti?

“Mislim da moramo razjasniti tri pitanja. Prvo: Ja u BiH dolazim kao političar, a ne kao diplomat. Upozoravam da poneka moja rečenica možda neće biti diplomatski stesana ali će biti jasna. Kao prvo, moram istaknuti da izleti, napravljeni posljednjih godina, poput razmjene teritorija kao jedne vrste rješenja ili načina smirivanja potencijalnih sukoba na zapadnom Balkanu, ne važe. Takva ideja, da jedna manjina bude zamijenjena drugom, nije održiva. Stoga o narušavanju (mijenjanju) teritorijalnog integriteta država zapadnog Balkana ne može biti ni govora.

Drugo pitanje je kako se može poboljšati funkcionalnost države u zemlji velikoj poput Donje Saske, s manjim brojem stanovnika od Berlina, ali s preko 137 ministarstava? Na kojim poljima ljude možete ohrabriti? Gdje stvari morate pojednostaviti?

I treće: Kada 70 posto mladih ljudi iz BiH – ako su tačne brojke kojima raspolažem – radije negdje drugdje idu tražiti svoju budućnost – onda to nije dobro. Moramo više gledati na mladu generaciju, kako mi u EU, tako i visoki predstavnik i svi zajedno. Jer, nije dovoljno igrati samo na kartu sijedih ljudi. Ja igram na kartu mlade generacije”, odgovora Schmidt u intervjuu za Deutsche Welle.

O stavovima Rusije te posljednim odlukama i porukama Milorada Dodika i njegove svite, Schmidt kaže:
“Političar sam već 30 godina – i naviknut sam, znam kako raditi i ophoditi se s proturječnim, suprotnim ili drugačijim mišljenjima. Svima onima, koji se sada pokušavaju pozicionirati ili možda žele istresti svoj bijes, želim reći da sam relativno iskusan i da sam štošta doživio. To će sigurno dovesti do toga da ne posustanem i ne izgubim volju u zalaganju za BiH. I da je moj zahtjev i apel da razgovaram sa svima.
(…) Ja nisam tu da zastupam nečije interese. Moram biti tu podjednako za sve. To se odnosi i na Srbe. I Srbi su u ovoj regiji imali tešku sudbinu i doživjeli stvari koje su bile loše. Zato se na neke stvari ne može gledati jednostrano. Mi tu imamo sve etničke grupe ali i Ostale, odnosno one koji nisu Hrvati, nisu Bošnjaci, nisu Srbi, npr. Židove ali i sve druge o kojima se moram pobrinuti. Zato svima poručujem: Samo opušteno!

Rusija i Kina su najavile da će i dalje nastojati oslabiti funkciju visokog predstavnika (op.red.: ukinu Bonske ovlasti) i zatvore OHR sljedeće godine. Kakav je Vaš stav po tom pitanju?

“Uz dužno poštovanje, o visokom predstavniku ne odlučuje Vijeće sigurnosti, to je stvar država-potpisnica Dejtonskog mirovnog ugovora. Snaga koju crpim, ne dolazi samo iz zajedničkog europskog opredjeljenja nego i iz činjenice da su se na scenu vratile SAD, s jasnom okrenutošću zapadnom Balkanu. Cijenim rad predsjednika Joe Bidena tokom svih proteklih godina i desetljeća koliko se poznajemo. A tu je i Vijeće sigurnosti UN-a, kojem podnosim izvještaje i koje će okončati rad OHR-a kada OHR više ne bude neophodan, na primjer kada BiH postane članica EU.”

Za kralj, o ciljevima svog rada u BiH je rekao: “Želim da prestane odljev mozgova. Da dobro obrazovani mladi ljudi vide šansu, ne samo s financijske tačke gledišta, nego i životnih i okvirnih uslova, da se tamo mogu razvijati. Htio bih da se etnička raznolikost u BiH, što se ponekad smatra nedostatkom, pretvori u prednost. I da zemlja napreduje ekonomski, znanstveno i kulturno. Ako nam uspije da u tome damo svoj doprinos, da se ‘ownership’ shvati na ovaj način, a ne da neko pod tim podrazumijeva gledanje u svoje vlastite džepove, nego brigu o državi i građanima, tada bih bio zadovoljan.”