U Bosni i Hercegovini zabilježen je zabrinjavajući porast broja djece s bolovima u vratu, glavoboljama, kao i razvojnim teškoćama u govoru i komunikaciji, upozoravaju specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije prim. dr. Sevda Bećirović i logoped Milan Pljevaljčić u razgovoru za Fenu, ističući da su ovi problemi izravno povezani s prekomjernim korištenjem mobilnih telefona.

Prim. dr. Sevda Bećirović ističe kako posebno zabrinjava to što se broj djece s ovim simptomima ubrzano povećava te da su zdravstvene posljedice sve vidljivije i neposredno povezane s načinom na koji djeca danas provode slobodno vrijeme.

U ordinaciji gotovo svakodnevno viđamo predškolsku, školsku djecu i adolescente koji se žale na bolove u vratu, ramenima i glavobolje, pa često i vrtoglavice. Prije desetak godina to su bili pojedinačni slučajevi, a danas su postali pravilo, a ne izuzetak. Posebno zabrinjava što se ovakvi problemi sve češće javljaju već u predškolskom i osnovnoškolskom uzrastu. Jasno se vidi povezanost s povećanom upotrebom mobilnih telefona jer djeca provode sate u istom položaju, s glavom pognutom prema ekranu – kaže Bećirović.

Na pitanje o tome kakva oštećenja prekomjerna upotreba mobilnih telefona ostavlja na dječiju kralježnicu i koje su dugoročne posljedice, specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije pojašnjava da se sve češće susreću sa tzv. sindromom prenaprezanja poznatim kao “text neck” ili “vrat od mobilnog“, stanjem koje može ostaviti trajne posljedice na razvoj posture i zdravlja djece.

– U suštini, to znači da donji vratni pršljenovi, najčešće C5 do C7, trpe kronično povećan pritisak. Kada dijete spusti glavu prema telefonu, težina koju kralježnica mora nositi umjesto normalnih 5-6 kg može povećati na 20 ili više kilograma. To dugoročno dovodi do bola, ukočenosti, ograničenog pokreta, glavobolja, a kod tinejdžera može stvoriti i trajne poremećaje držanja i ubrzano trošenje hrskavice – precizirala je.

Doktorica s dugogodišnjim iskustvom u radu s djecom upozorava da to nije bezazlena pojava, već proces koji ostavlja trajne tragove ako se na vrijeme ne reagira. Kao jednu od ključnih preventivnih mjera, ističe ulogu roditelja u usmjeravanju djece ka zdravijim navikama prilikom korištenja mobilnih telefona.

Prvo, važno je ograničiti vrijeme koje djeca provode uz telefone i poticati ih da uređaj drže u visini očiju umjesto da stalno savijaju vrat. Pauze su ključne, nakon pola sata ekrana treba se istegnuti ili prošetati. Roditeljima uvijek preporučujem da djecu upisuju na sport ili bar potiču na svakodnevno kretanje jer snažni mišići leđa i vrata najbolje štite kralježnicu – savjetuje fizijatrica.

Bećirović objašnjava da, ako se simptomi već pojave, pomažu jednostavne vježbe istezanja vrata, jačanja leđnih mišića i korektivna gimnastika, dok je u težim slučajevima potrebno uključiti fizikalnu terapiju.

Naglašava da je ključ u ravnoteži jer djeca danas neće odustati od telefona, međutim, pravilnim navikama i vježbama mogu se spriječiti ozbiljne posljedice.

Posebno je skrenula pažnju na problem s djecom predškolske dobi jer zbog ranog i intenzivnog korištenja ekrana kod najmlađih dolazi do značajnih problema koji mogu imati dugoročne posljedice.

– Problem s djecom uzrasta, 3-6 godina koja satima koriste mobitel nosi još teže posljedice nego kod starije djece. Kod male djece kralježnica se tek razvija, a vratni pršljenovi i mišići su vrlo osjetljivi. Ako dijete od 4 ili 5 godina satima dnevno drži glavu pognutu prema mobitelu, dolazi do poremećaja pravilne krivine vratne kralježnice i slabljenja mišića koji drže glavu uspravno. To može rezultirati ranim deformitetima držanja,  od ravnog vrata pa sve do skolioze i kifoze. Dugoročno, ovi problemi ne nestaju sami od sebe, već postaju kronični i zahtijevaju fizikalnu terapiju – naglasila je.

Kada su u pitanju posljedice s neurološkog i psihološki aspekta, odnosno posljedice na mozak i razvoj, napominje da se mozak predškolskog djeteta ubrzano razvija te da prekomjerno korištenje ekrana utiče na pažnju koncentraciju i emocije.

– Djeca postaju razdražljiva, slabije se snalaze u socijalnim kontaktima i teže razvijaju sposobnost samokontrole. Neurolozi i psiholozi upozoravaju da previše vremena uz ekran može dovesti do poremećaja pažnje, kašnjenja u razvoju fine motorike, pa čak i problema sa snom zbog poremećenog lučenja melatonina – objašnjava Bećirović.

Naglašava da kod predškolske djece prekomjerno korištenje mobitela nije samo pitanje bolova u vratu i držanja, već multidisciplinarni problem koji pogađa cijeli razvoj, fizički, emocionalni, kognitivni i socijalni.

Zato je, kaže, preporuka Svjetske zdravstvene organizacije vrlo jasna – djeca mlađa od 2 godine uopšte ne bi trebala koristiti ekrane, djeca od 2 do 4 godine najviše 1 sat dnevno i to uz prisustvo roditelja.

Doktorica je pojasnila i zbog čega mobilni telefoni ne mogu zamijeniti pravu igru, u čemu je suštinska razlika između pasivnog gledanja i aktivnog činjenja te kakve posljedice pretjerano vrijeme pred ekranom ostavlja na razvoj djece.

– Kod predškolske djece razvoj fine motorike, sposobnosti da prsti i šake izvode precizne pokrete, ovisi isključivo o aktivnom iskustvu. Dijete mora penjati se, uzimati kockice, vezati pertle, bacati i hvatati loptu. To su pokreti kroz koje mozak uči povezivati vid, dodir i pokret. Kada dijete samo pasivno gleda sadržaj na ekranu, ti putevi u mozgu se ne razvijaju na isti način – ističe prim. dr. Bećirović.

Kako pojašnjava, gledanje crtanih filmova ili videozapisa o igri loptom aktivira isključivo vizualni korteks mozga, odnosno dijete samo “vidi” što se događa.

Međutim, kada dijete zaista baci ili uhvati loptu, aktiviraju se i centri za planiranje pokreta, koordinaciju, ravnotežu i taktilni osjet. Drugim riječima, gledanje je pasivno, a igra je aktivno učenje. Samo aktivna igra gradi nervne veze koje stoje u osnovi fine motorike i koordinacije – obrazložila je.

Na motorički razvoj djece, ističe fizijatrica, prekomjerna upotreba ekrana ostavlja vidljive posljedice.

Ako dijete umjesto igre provodi sate pred mobitelom, to vodi ka slabijem razvoju fine motorike, nespretnosti s olovkom, makazama, slagalicama, zatim lošijoj koordinaciji ruka-oko, kašnjenju u savladavanju osnovnih vještina poput crtanja ili pisanja, manjoj fizičkoj izdržljivosti i lošijoj ravnoteži – navela je ključne posljedice.

To znači, potcrtala je, da dijete koje provede sate gledajući druge kako se igraju, zapravo propušta priliku da samo nauči vještine koje su temelj za školu i život.

Govoreći o preporukama koje bi dala roditeljima, dr. Bećirović je naglasila da mobilni telefoni ne moraju nužno biti štetni, ako se koriste pametno i uz jasna pravila.

Mobiteli su danas dio života djece i roditelja, ali važno je da se koriste na način koji ne šteti, već potiče razvoj. To znači da vrijeme pred ekranom treba biti ograničeno i isprekidano pauzama, a sadržaj biran tako da dijete ne bude samo pasivan gledatelj već aktivan sudionik. Ako dijete gleda ples, neka pleše s ekranom. Ako gleda upute, neka odmah pokuša napraviti ono što je vidjelo – pojasnila je.

Uz to dodaje da bi roditelji trebali djecu poticati na što više kretanja, sporta i igre s vršnjacima, jer ništa ne može zamijeniti iskustvo stvarne igre. Suština, kako ističe, nije u zabrani, već u balansu – da tehnologija postane alat za učenje i kretanje, a ne izvor problema za tijelo i razvoj djeteta.

Posljedice na govor i socijalizaciju, s aspekta logopedije i defektologije, posebno su izražene kod djece koja provode previše vremena pred ekranom.

Logoped Milan Pljevaljčić ističe da djeca koja provode previše vremena pred ekranima imaju značajno manju priliku za interakciju s roditeljima i vršnjacima, što direktno utječe na njihov jezični i emocionalni razvoj.

Djeca koja provode previše vremena pred ekranima imaju manje prilike da govor usvajaju kroz interakciju s roditeljima, drugom djecom i okolinom. Zbog toga dolazi do kašnjenja u razvoju govora i siromašnog rječnika. Umjesto žive komunikacije, dijete pasivno prima sadržaje koji ga ne potiču da postavlja pitanja ili daje odgovore. Brze slike i kratki video sadržaji utječu na pažnju, kasnije je djeci teško da se fokusiraju na jednu temu, na primjer, 45 minuta tijekom školskog časa. Također, sve češće primjećujemo slabije razvijene socijalne vještine. Djeca izbjegavaju kontakt očima, pasivnija su i teže započinju komunikaciju – upozorava Pljevaljčić.

Nadovezujući se na probleme koji se javljaju uslijed prekomjernog korištenja ekrana, logoped Milan Pljevaljčić ukazuje i na emocionalne posljedice.

Dugotrajan boravak ispred ekrana može utjecati i na emocije djeteta, koje se onda brže frustrira. To poslije smeta u razvoju govora, jer je usko povezano s emocijom i pažnjom – kaže logoped.

Pljevaljčić upozorava i na značaj ranog usvajanja maternjeg jezika u prirodnom okruženju.

Ukoliko je dijete više izloženo stranom nego maternjem jeziku, njegov mozak će prvo usvojiti ono što mu se dominatnije i prvo predoči – upozorio je.

Po istraživanju UNICEF-a i Agencije za komunikacijske regulative iz BiH, već u 2020. godini 93 posto djece živjelo je u domaćinstvima koja imaju pametni telefon, a većina uređaja bila je dostupna djeci.

Europska studija iz 2024. godine pokazuje da više od 75 posto trogodišnje i četvorogodišnje djece provodi previše vremena ispred ekrana, dok istovremeno imaju premalo sna i fizičke aktivnosti.